Suchergebnisse

Pokrovčeva knjiga Slobodno stvaranje prava: Herman U. Kantorowicz i slobodnopravni pokret (2018) nameće pitanje izraženo naslovom ovog rada na koje rad odgovara u tri koraka: prvo, pretpostavkom da je pitanje odgovorivo samo idealnim tipovima pravnih disciplina / funkcija; drugo, upućivanjem na kontekst Kantorowiczevih gledišta, osobito na objavu presuda; treće, ocjenom da je Kantorowicz podijelio pravnu znanost u prepletene funkcije a ne u odvojene discipline. U tu svrhu rad nudi idealne tipove disciplina i funkcija pravne dogmatike, pravne historije, pravne teorije i, kao najsloženiji i najkorisniji skup funkcija, pravnopolitičku analizu. Pretpostavka je, koja se ne dokazuje, da ne postoji ni oštra granica između pravne znanosti i susjednih znanosti: sociologije, ekonomije, psihologije, filozofije. ; Is Herman U. Kantorowicz's classification of legal disciplines - which includes general legal science, legal dogmatics, legal history, sociology of law, philosophy of law, and legal policy - a division of scholarly knowledge of law into distinct disciplines/sciences or into intertwined functions of a single scholarly discipline/science? The question is prompted by the book written by Zoran Pokrovac entitled Slobodno stvaranje prava: Hermann U. Kantorowicz i slobodnopravni pokret (Free Law: Hermann U. Kantorowicz and the Free Law Movement ) and published by "Breza" and the Faculty of Law of the University of Split in 2018. Answering this question may assist Croatian legal scholars in finding standards of scholarly excellence, especially of research de lege ferenda. This paper offers an answer in three steps. The first is the recognition that scholarly practices differ considerably, which means that the question may be answered only by construing and correlating ideal types of legal disciplines / functions that are compatible with Kantorowicz's general ideas, prominent interpretations of legal scholarship, and Croatian mainstream legal scholarship since. The second step provides a context of Kantorowicz's ...

U članku se razmatraju empirijski potkrijepljeni nalazi o trendovima, pitanjima i perspektivama političke znanosti koji su izloženi u radovima unutar biblioteke Istraživačkog odbora br. 33 Međunarodnog udruženja za političku znanost (IPSA-e) pod naslovom "Svijet političke znanosti: razvoj discipline" te na konferenciji IPSA-e održanoj u Montrealu 2008. o "Novim teorijskim i regionalnim perspektivama političke znanosti". Jedno je od pitanja koje se razmatra u ovoj analizi snaga i slabosti političke znanosti kao discipline – je li ona uopće relevantna za svijet koji nas okružuje, i ako nije, zašto nije? Golim je okom vidljivo da u usporedbi s, primjerice, ekonomijom kao znanošću (Predsjednik Obama ima tri savjetodavna vijeća) politička znanost razmjerno manje zanima kreatore javnih politika, medije i javnost. Stoga se pitamo je li politička znanost u raskoraku sa svijetom, i ako jest, što se može s tim u vezi učiniti? ; This paper arises from the empirical evidence about trends, issues and perspectives in political science to be found in the International Political Science Association's (IPSA) Research Committee 33 book series entitled: The World of Political Science: Development of the Discipline and the papers presented at the 2008 Montreal Conference of the IPSA on New Theoretical and Regional Perspectives on International Political Science. One of the issues raised by this analysis of the discipline's strengths and weaknesses is the question of whether political science is relevant to the outside world and if not, why not? It is evident to the naked eye that in comparison with, say, economists (President Obama has three advisory councils), political science is of relatively little interest to policy-makers, the media and the public. We have to ask if political science is out of step with the world and, if so, what might be done about it?

Geospatial intelligence is a new direction in the development of geographic information science. Besides being a scientific discipline, it is also an intelligence activity and technology directed towards ensuring support for decision-making processes. It complements conventional GIS by combining data from various sources and creating an interactive environment that involves simultaneous access and input to integrated information by a group of individuals with different areas of expertise. The most prominent fields of application in geospatial intelligence are military operations and disaster management. The discipline is currently in the early stage of development in Croatia, and is almost entirely associated with Croatian participation in the Multinational Geospatial Co-production Program. ; Geoprostorno obavještavanje (geospatial intelligence) novi je smjer u razvoju geoinformacijske znanosti. No osim što je znanstvena disciplina, to je također i obavještajna aktivnost i tehnologija usmjerena prema osiguravanju podrške u procesima odlučivanja, odnosno donošenja odluka. Nadopunjujući konvencionalni GIS, ona kombinira podatke iz različitih izvora i stvara interaktivno okruženje koje uključuje istovremeni pristup integriranim informacijama i omogućuje pojedincima razlišitih struka unos podataka u sustav. Najznačajnija područja primjene geoprostornog obavještavanja su vojne akcije i upravljanje kriznim situacijama. U Hrvatskoj je ta disciplina u ranoj fazi razvoja i gotovo je u potpunosti vezana uz sudjelovanje Hrvatske u Multinacionalnom programu zajedničke geoprostorne proizvodnje.

Geoprostorno obavještavanje (geospatial intelligence) novi je smjer u razvoju geoinformacijske znanosti. No osim što je znanstvena disciplina, to je također i obavještajna aktivnost i tehnologija usmjerena prema osiguravanju podrške u procesima odlučivanja, odnosno donošenja odluka. Nadopunjujući konvencionalni GIS, ona kombinira podatke iz različitih izvora i stvara interaktivno okruženje koje uključuje istovremeni pristup integriranim informacijama i omogućuje pojedincima razlišitih struka unos podataka u sustav. Najznačajnija područja primjene geoprostornog obavještavanja su vojne akcije i upravljanje kriznim situacijama. U Hrvatskoj je ta disciplina u ranoj fazi razvoja i gotovo je u potpunosti vezana uz sudjelovanje Hrvatske u Multinacionalnom programu zajedničke geoprostorne proizvodnje. ; Geospatial intelligence is a new direction in the development of geographic information science. Besides being a scientific discipline, it is also an intelligence activity and technology directed towards ensuring support for decision-making processes. It complements conventional GIS by combining data from various sources and creating an interactive environment that involves simultaneous access and input to integrated information by a group of individuals with different areas of expertise. The most prominent fields of application in geospatial intelligence are military operations and disaster management. The discipline is currently in the early stage of development in Croatia, and is almost entirely associated with Croatian participation in the Multinational Geospatial Co-production Program.

U radu "Izlazak iz Lepušićeve?" Kasapović se ponovno bavi vrlo važnom temom kritičke procjene razvoja discipline političke znanosti u Hrvatskoj, osvrćući se posebno na stanje u komparativnoj politici. Autorica proučava zašto se Hrvatska rijetko nalazi u međunarodnim komparativnim istraživanjima, s tim da problem analizira iz vanjskog ugla, pitajući se zašto strani politolozi i veliki međunarodni istraživački programi rijetko uključuju Hrvatsku. Nadovezujući se na Kasapović, sumirat ću glavne boljke, a zatim utvrditi da se razvoj empirijske politologije u Hrvatskoj odvija u odsutnosti sustavne znanstvene politike, ali i u kontekstu nedovoljne brige samih znanstvenika i o uvjetima produkcije znanja i o mehanizmima reprodukcije discipline. ; In the article "Exiting Lepušićeva?" Kasapović engages once again with the very important issue of critical evaluation of the development of political science in Croatia, with a particular focus on the status of comparative politics within the discipline. The author takes an outside perspective in the approach to the analysis of the reasons why Croatia can rarely be found in international comparative studies, and inquires into the reasons why political scientists abroad, involved in large-scale international research programs, rarely include Croatia as one of their case studies? In addition to Kasapović's argument, I begin by summing up the main problems, and afterwards I argue that the development of empirical political science in Croatia takes place in the absence of a comprehensive Science and research policy on the national level, but also in the context of insufficient concern of the scientists themselves for the conditions of knowledge production and the mechanisms of reproduction of the discipline.

Na području između Burna i Tilurija odvijala se od 6. do 9. godine jedna od posljednjih faza delmatsko-panonskog ustanka. Taj ustanak, poznat pod imenom Bellum Batonianum, dobio je ime po Batonima, vođama pobunjenika. O kakvom se sukobu radilo i koliko je on uzdrmao rimsku državu najbolje svjedoče Svetonijeve riječi u Tiberijevoj biografiji (Suet. Tib. 16.1): .gravissimum omnium externorum bellorum post Punica. Tek je nakon savladavanja ustanika u rimskoj provinciji Dalmaciji moglo započeti razdoblje istinskoga mira (Pax Romana) koji je, osim toga, bio blagodatan i za Italiju kojoj je ova čuvala priobalne prilaze. Mirnodopsku blagodat na prostoru između Burna i Tilurija Rimljani su postigli strateškim razmještanjem legionarskih i pomoćnih vojnih jedinica. Ovaj rad želi istražiti da li u tome prostornom razmještaju trupa ima sustava i da li je u tome sustavu tijekom 1. stoljeća od značenja bio i raspored pomoćnih trupa. ; One of the last stages of the Delmataean-Pannonian rebellion took place in the area between Burnum and Tilurium between 6 and 9 AD. This revolt is known as the Bellum Batonianum, which was named after the two leaders of the rebellion. Suetonius' words in Tiberius's biography (Suet. Tib. 16.1) .gravissimum omnium externorum bellorum post Punica, best attest to the nature of the conflict and how much it affected the Roman state. In the Roman province of Dalmatia, true peace, the so-called Pax Romana, could have begun only after overpowering the rebels. This peace was also very beneficial to Italy, which was secured by Dalmatian coastal routes. The benefit of peace was achieved by the Romans through the strategic deployment of legionary and auxiliary military units in the area between Burnum and Tilurium. This paper seeks to explore whether the spatial arrangement of units had a certain system and whether the spatial arrangement of auxiliary units during the 1st century had any significance in that system.

Članak donosi pregled najosnovnijih postavki transhumanističkog pokreta. Transhumanistički pokret počinje krajem 20. stoljeća i zalaže se za korištenje tehnologije u svrhu unapređivanja ljudskog stanja. S obzirom na izvjesnu razinu sličnosti s posthumanizmom, pregled transhumanizma počinje analizom osnovnih pojmova: transhumanizam, posthumanizam, transhumano biće i posthumano biće. Nakon toga, transhumanizam se proučava iz perspektive različitih disciplina. Te su discipline: filozofija znanosti, metafizika, etika, filozofija uma, filozofija religije i filozofija politike. ; This paper features an overview of the foundations of transhumanism. The transhumanist movement has existed since the end of the 20th century and espouses the use of technology for enhancing the human condition. Due to a certain level of similarity to posthumanism, this overview of transhumanism begins with an analysis of basic terminology: transhumanism, posthumanism, the transhuman being and the posthuman being. After that, transhumanism is studied from the perspectives of different disciplines. These disciplines are: philosophy of science, metaphysics, ethics, philosophy of mind, philosophy of religion and political philosophy.

Rad pokazuje filozofijski diskurs opasnosti od društva normalnih. Riječ je o razmatranju odnosa ludila i nenormalnosti važnih za društvo i političku zajednicu iz nekadašnje optike Michela Foucaulta i današnje perspektive Manfreda Lütza. Smisao je rada pokazati kako je pojam norme i iz njega proizašloga normiranja i discipliniranja doveo do imperativa zdravog društva utemeljenoga na normi. Takvo društvo isključuje sve one koji na bilo koji način odstupaju od ponašanja predviđenoga normom. U takvu se zahtjevu krije opasnost suvremenoga društva koje ne razlikuje nenormalnost i ludilo, nego ih koristi za diskreditiranje svojih članova koji ne pristaju na postavljeno normiranje. Radi se o tome da biti nenormalan samo znači kritički ne pristajati na postojeću normu koju je nametnula većina bilo da je riječ o pravnoj, političkoj, društvenoj, vjerskoj, obrazovnoj, odgojnoj ili medicinskoj normi. Na temeljima Foucaultovih filozofskih i Lützovih psihologijskih uvida rad pokazuje kako opasnost po društvo ne predstavljaju oni koji po bilo čem odstupaju od norme nego upravo oni »normalni«, koji kao nosioci »normalnoga« društva nekritički pristaju i provode normativni poredak. ; The paper presents a philosophical discourse on the dangers of the society of normal persons. It is about the importance of relation between madness and normality within the society and the political community from the former Michel Foucault's optics and today's Manfred Lütz's perspective. The purpose of this paper is to show how the concept of the norm, and accordingly of the normalisation and discipline, leads to the imperative of the healthy society based on norms. Such society excludes all those who in any way deviate from the behavior predicted by the norm. Such request is the danger of modern society that does not differentiate abnormality from insanity, but use them to discredit its members which refuse to be subordinate. To be abnormal means only to be critical toward the norm that is set by majority, whether is it a legal, political, social, religious, educational or medical norm. On the foundations of Foucault's philosophical and Lütz's psychological insights, the thesis shows that the danger to society are not those who deviate from the norm, but the "normal people" who, as bearers of "normal" society, uncritically accept and implement the normative order.