Suchergebnisse

Autor u radu preispituje temeljne koncepte klasičnih teorija političkog odlučivanja i njihove usporedbe s donošenjem odluka tijekom rata. Obrađuju se dvije pionirske teorije političkog odlučivanja: ograničena racionalnost i inkrementalizam. Sukladno tome, autor prvo izlaže teorijski okvir u kojem opisuje prethodno navedene teorije te iznosi njihove temeljne koncepte. Potom se autor bavi vanjskom i obrambenom politikom te odlučivanjem u ratu, s fokusom na temeljne postulate rata Carla von Clausewitza. Nakon toga autor daje raspravu u kojoj preispituje sličnosti koncepata klasičnih teorija odlučivanja s temeljnim postulatima rata. U zaključku autor iznosi stajalište da se koncepti ograničene racionalnosti više podudaraju s postulatima rata nego inkrementalizam. ; The author of the paper examines the fundamental concepts of classical theories of political decision-making and comparisons with decision-making during wartime. Two theories at the forefront are examined: bounded rationality and incrementalism. In accordance with that, a theoretical construct is first conveyed and used to describe the aforementioned theories, as well as their fundamental concepts. Then, the author moves onto foreign and defense policy, as well as decision-making during wartime, focusing on Carl von Clausewitz's key postulates of war. This is followed by a discussion about the similarities between the classical concepts of decision-making and the basic postulates of war. To conclude, the author expresses the standpoint that the concepts of bounded rationality are more in keeping with the postulates of war than is the case with incrementalism.

Svrha ovoga rada je ustanoviti temeljni razlog Platonove izjave da je filozofija najveća muzika. Smatrajući da je glavni uzrok pretpostavljenoj nejasnoći te tvrdnje drugačije poimanje muzike i filozofije kod Platona u odnosu na današnje, autor najprije izlaže izvorni grčki pojam muzike uspoređujući ga sa suvremenim. U drugom dijelu istražuje Platonov odnos prema muzici, ispitujući kakvu joj je ulogu dodijelio u svojoj filozofiji. Pokazuje se kako je uvriježena predodžba o Platonovu omalovažavanju pjesništva pogrešna. Svoje viđenje slo­ženijeg i pozitivnijeg Platonova odnosa prema muzici autor povezuje s njegovim političkim favoriziranjem frigijskog modusa, otkrivajući u tome slabo zapažen dionizijski aspekt kod Platona. Zaključuje se da tek uz brižljivu kulturološku kontekstualizaciju grčke filozofije postaje jasno zašto je ona za Platona bila najveća muzika. ; The purpose of this paper is to establish a fundamental reason for Plato's claim that philosophy is the greatest music. Holding that the main reason for its supposed unclearness is in fact a discrepancy in understanding of music and philosophy in Plato in respect to modern meaning, author firstly elaborates on the original Greek notion on music and compares it with the contemporary one. In the second part of the paper, author explored Plato's relationship with music, examining what role did he give to the music in his philosophy. It turns out that the traditional view of Plato's negative attitude towards music is false. Author provides a reader with a more complex analysis of the problem and offers a positive view on music in respect to Plato, which he then links to Plato's political preference of Phrygian mode, pointing towards rarely observed Dionysian aspect in Plato's thought. Only a proper cultural contextualization of Greek philosophy can get us closer to understanding why, for Plato, philosophy was greatest kind of music.

U ovom članku se razmatra doprinos Viktora Zaslavskog proučavanju društava sovjetskog tipa. Istovremeno, njegov doprinos se postavlja u intelektualni kontekst sovjetologije 1970-ih. Tvrdimo da je intimno poznavanje sovjetskog sistema autoru omogućilo da prevaziđe ograničenja totalitarnih, modernizacijskih i interesno-grupnih pristupa proučavanju sovjetske politike. Srž originalnog doprinosa Zaslavskog je u razvoju niza novih pojmova koje je primenio na proučavanje Brežnjevljevog "realnog socijalizma": neostaljinistička država, organizovani konsenzus, radnici zavisni od države, zatvorena preduzeća, unutrašnji pasoški sistem. Uz pomoć ovih pojmova Zaslavski je mogao da osvetli razne karakteristike zrelog sovjetskog društva uspešnije od zastupnika drugih pristupa. ; The author assesses the contribution of Victor Zaslavsky to the study of soviettype societies. Zaslavsky's contribution is also positioned in the intelectual context of sovietology in the 1970's. The author claims that Zaslavsky's intimate knowledge of the Soviet system had enabled him to go beyond the limitations of the totalitarian, modernisation and interest-group based approaches to the study of Soviet politics. The crux of Zaslavsky's original contribution is his development of new concepts which he applied to the study of Brezhnyev's "real socialism", such as neostalinist state, state dependent workers, closed enterprises, internal passport system. With the help of these concepts Zaslavsky was more successful in throwing light on the characteristcs of the mature soviet type societies than the proponents of other approaches.

Podloga: Dnevna bolnica (DB) je oblik organizacije, ali i način pružanja dijagnostičko-terapijskih postupaka izvanbolničkih bolesnika uz dnevni boravak u bolnici (u trajanju do 22 sata). Dnevna bolnica može se organizirati kao organizacijski dio pojedine djelatnosti u bolnici, poliklinici i trgovačkom društvu za obavljanje zdravstvene djelatnosti. Vlada Republike Hrvatske pravilnikom propisuje minimalne uvjete za rad u Dnevnoj bolnici, a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) ugovara kirurške postelje, plaća usluge i prati iskorištenost ugovorenih kapaciteta. Metode: Autori u ovom radu dostupnom stručnom literaturom, pravilnicima i statističkim izvješćima analiziraju brojnost i iskorištenost posteljnih kapaciteta kirurških dnevnih bolnica u javnom zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske. Analizirano je razdoblje od 2013. Do 2014. godine. Rezultati: Od ukupno 25 219 bolničkih postelja u Hrvatskoj, u 2015. godini HZZO je ugovorio 3811 postelja dječjih bolnica (278 za potrebe opće i 33 za potrebe dječje kirurgije). U 2014. godini bolnice su imale 155 ugovorenih postelja opće i 13 postelja dječje kirurgije. U 2013. godini, bilo je 20930 dana liječenja u dnevnim bolnicama opće kirurgije i 2844 dana u dječjoj kirurgiji, a u 2014. godini bilo je 22946 dana liječenja u dnevnim bolnicama opće kirurgije i 2488 dana u dječjoj kirurgiji. Zaključak: Ukupno sudjelovanje kirurških postelja dječjih bolnica u posteljnom kapacitetu naših bolnica je niska, a popunjenost tih kapaciteta na godišnjoj razini kreće se u rasponu 5487%. Postelje dječje kirurgije u dječjim bolnicama većim se postotkom koriste nego one opće kirurgije. Zakonodavac i HZZO učestalo mijenjaju pravilnike kojima propisuju okvire rada kirurške dnevne, a bolnice teško prate te zadane okvire minimalnih uvjeta. ; Background: Day Hospital (DH) is a type of organization for providing diagnostic and therapeutic outpatient procedures for patients who are hospitalized and discharged within one day (within 22 hours). It can be organized in a hospital, clinic or healthcare company. The government of the Republic of Croatia prescribes minimum requirements for work on an outpatient basis, and the Croatian Health Insurance Fund (HZZO) contracts the number of surgical beds, pays for the provided services and monitors the hospital bed usage. Methods: The authors, using available literature, regulations and statistical reports, analyzed the number and hospital bed usage in surgical DH units in the public health system in Croatia for the 2013/2014 period. Results: Of 25219 hospital beds in Croatia, in 2015 HZZO contracted 3811 DH beds (278 for general surgery and 33 for pediatric surgery). In 2014 there were 155 beds for general and 13 beds for pediatric surgery. In 2013 there were 20930 days of hospitalization in general day surgery and 2844 days in pediatric day surgery. In 2014 there were 22946 days of hospitalization in general day surgery and 2488 days in pediatric day surgery. Conclusion: The percentage of surgical DH beds in overall number of surgical beds in our hospitals is low, and the utilization of capacity ranges from 54 to 87%. Pediatric day surgery beds are utilized better than general surgery. The Government and HZZO often change regulations regarding DH facilities. This makes it difficult for hospitals to maintain minimal requirements for the organization of surgical DH units.

Predmet teksta estetički su aspekti desnih totalitarnih ideologija, preciznije funkcija koju u njihovu nastanku i održavanju ima kič kao pseudoumjetnost. Budući da je sklonost k njemu, kako su teoretičari odavno utvrdili, obilježje jedne kompleksne strukture ljudskog doživljavanja i stajališta prema svijetu, autorica istražuje i načine na koji se ona eksploatirala, odnosno kako se njome manipuliralo i u drugim, strogo uzevši neestetskim sferama života u Njemačkoj i Italiji tridesetih godina proteklog vijeka. Politička simbolika, jezik politike, ponuđeni obrasci političke identifikacije i mobilizacije k projektiranom političkom cilju u centralnom dijelu rada predmet su njezine analize koju provodi iz tog istraživačkog rakursa. Savezništvo između kiča i totalitarnih političkih režima nije slučajno, nego, naprotiv, zasnovano na zajedničkim i čvrstim antropološkim osnovama. ; This text deals with aesthetic aspects of right totalitarian ideologies, or more precisely, the function that kitsch as pseudoart has in their origin and maintenance. As affinity towards kitsch, which was established by art theoreticians a long time ago, is a characteristic of a complex structure of human experience and view of the world, the author also explores the ways in which it was exploited or manipulated in other, strictly speaking non-aesthetic spheres of life in Germany and Italy of the 1930s. Political symbolism, language of politics, offered forms of political identification and mobilization towards the projected political goal are the subject of her analysis in the central part of the text, which analysis is derived from that angle of research. The author concludes that the alliance between kitsch and totalitarian political regimes is not accidental, but that it is, on the contrary, founded on common and firm anthropological bases.

In the first part of the paper the author makes observations about the demographic processes and ageing of the population. In the second part some basic data about ageing that determines prolongation of life cycle are presented on one hand, and the decreased rates of demographic reproduction on the other. The second part of the paper outlines the projections about the ageing of the population in Croatia and Europe in the following decades. In the third part of the paper public policies focused on overcoming and mitigating consequences of the population ageing are discussed. These include the concept of active ageing, reforms in pension and health systems and the system of the care for the elderly. Finally, the author reflects on some aspects of the future intergenerational contract that should be based on the paradigm adjusted with the changes of circumstances in which people live nowadays. ; U prvom dijelu rada autor iznosi zapažanja o demografskim procesima i starenju stanovništva. U drugom dijelu prezentirani su osnovni podaci o starenju koje determinira produljenje ljudskog vijeka, s jedne, te smanjene stope demografske reprodukcije, s druge strane. U nastavku se iznose projekcije o starenju stanovništva u Hrvatskoj i Europi u narednim desetljećima. U trećem dijelu raspravlja se o javnim politikama usmjerenim na prevladavanje i ublažavanje posljedica starenja stanovništva. Riječ je o konceptu aktivnog starenja, reformama u mirovinskom i zdravstvenom sustavu te sustavu skrbi o starima. Na kraju, autor se osvrće na neke aspekte budućeg međugeneracijskog sporazuma koji se treba temeljiti na paradigmi usklađenoj s promjenama okolnosti u kojima ljudi danas žive.

U ovom radu prvo se opisuju političke nestabilnosti na kraju XIII. i u prvoj polovici XIV. stoljeća u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu, osobito situacija u Hrvatskoj i Bosni. U tom povijesnom sklopu može se sagledati uloga i važnost bana Nikole Bánffyja (Banića). Prikazuju se tipovi novca koje je kovao taj ban, a zatim se opisuje dosad nepoznati tip njegova poludenara. ; This article first describes political instability in the late 13th and first half of the 14th century in the Kingdom of Hungary-Croatia, especially the situation in Croatia and Bosnia. The role and importance of Ban Nikola Bànffy (Banfić) can be viewed in this historical context. The author shows the types of coins minted by this ban, and then gives a description of a previously unknown type of his half denar.

Sukladno terminologiji Stanka Lasića, koji je do sada dao najcjelovitiji pregled kritike o Miroslavu Krleži, a katoličku je kritiku svrstao u "'nacionalistički' centar", autor je katoličku kritiku zbog njezine brojnosti i intenziteta, osobito u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, izdvojio kao poseban kritički centar. Ovaj rad nastoji predstaviti temeljna polazišta, smjerove i ciljeve katoličke kritike o Krleži u spomenutom razdoblju. Autor ju je svrstao u dva podcentra – paradigmatske cjeline: Marakovićevu (marakovićevsku) i Lendićevu (lendićevsku). Oba podcentra zahvaćaju dijapazon religijskih, filozofijskih – posebice etičkih i aksiologijskih – te političkih kritičkih objekcija i ciljeva. Vidljivo je da se dva paradigmatska pristupa sastaju u točkama kritike Krležina negatorstva hrvatske duhovne i književne tradicije te njegova "metafizičkog pesimizma", a(nti)teizma, društvene dekadencije i "literarnog marksizma". Razlikuju se u percepciji Krleže kao pisca. Maraković i bliskomišljenici uvažavaju Krležu kao književnika, dok ga Lendić i lendićevski podcentar isključuju iz hrvatske književne tradicije. ; In line with the terminology devised by Stanko Lasić, author of the most comprehensive review so far of the critique on Miroslav Krleža, who classified the catholic critique under "nationalist centre", the author of this paper decided to also address this critique as a separate centre of critique, due to its volume and intensity (especially in the period between the two World Wars). The paper attempts to present the fundamentals, directions and objectives of catholic critique in the said period. The critique is classified into two sub-centres: Circle of Maraković (Marakovician) and Circle of Lendić (Lendician). Both sub-centres encompass a range of religious, philosophical – ethical and axiological in particular – and political critical observations and objectives. It is evident that the two paradigmatic approaches converge at the point of the criticism of Krleža's routine negation of Croatian spiritual and literary tradition and his "metaphysical pessimism", a(nti)theism, social decadence and the "literary Marxism". They differ in perception of Krleža as a writer. Maraković and his fringe supporters find merit in Krleža as a writer, while Lendić and Lendician sub-centre exclude him from the Croatian literary tradition.

Cilj je ovog rada utvrditi čimbenike koji utječu na zaštitu prava stranke u upravnom sporu. Upravni sudovi u Republici Hrvatskoj moraju u svom dje- lovanju istovremeno uključivati pravo koje razvija Sud u Strasbourgu, kvali- ficirano kao konvencijsko pravo, a i pravo zajednice koje razvija Sud u Lux- embourgu. U tu svrhu, autor razmatra utjecaj konvencijskog prava i prava Europske unije na zaštitu prava stranke u upravnom sporu. ; The aim of this paper was to determine the factors that affect the protection of the rights of the parties in the administrative dispute. Administrative courts in Croatia have in their activities at the same time include the right to develop the Court in Strasbourg and the right of a community to develop the Court in Luxembourg. To this end, the author discusses the impact of Convention rights and the rights of the European Union to protect the rights of the parties in administrative dispute.

Hrvatski otoci, iako pripadaju istoj makroregiji Jadranske Hrvatske, odlikuju se iznimnom heterogenosti geoprostorne stvarnosti na regionalnoj, mikroregionalnoj, međuotočnoj i lokalnoj razini te kompleksnosti socio-ekonomskih strukturnih i dinamičkih obilježja, kao posljedica fizičko-geografskih i povijesnih procesa te suvremenih razvojnih tokova. Rad se bavi socijalnogeografskim pristupom klasifikacija otočnog prostora Hrvatske te donosi prikaz i sistematizaciju znanstvenih i stručnih promišljanja o heterogenosti geoprostorne stvarnosti hrvatskoga arhipelaga. Donosi se pregled tipizacije hrvatskih otoka, temeljen na multikriterijalnim indikatorima. Zaključno, iznesen je autorov prijedlog koncepta klasterizacije hrvatskih otoka u kontekstu doprinosa otočnoj razvojnoj politici. ; Although Croatian Islands belong to the same macro-region of the Adriatic Croatia, they are characterized by a great heterogeneity of their geospatial reality at regional, micro regional, interinsular and local level, as well as by the complexity of the socio-economic structure and dynamic characteristics, as a result of physical-geographical and historical processes and contemporary development trends on them. The paper deals with sociogeographical classification of Croatian archipelago and provides an overview and systematization of scientific and professional considerations of its geospatial heterogeneity. It also includes an overview of Croatian Islands typification based on multi-criteria indicators. The author concluded the work by presenting a proposal of Croatian Islands clusterization concept as a contribution to the islands developmental policy.

Autor u radu na temelju dostupnih arhivskih izvora, tiska i relevantne literature analizira i rekonstruira odnos Franje Tuđmana i političara pravaške orijentacije iz pravaških stranaka. Osnovna je istraživačka hipoteza da je odnos između Tuđmana i Hrvatske stranke prava (HSP) kao stožerne pravaške stranke u hrvatskome političkom životu i stranačkom sustavu imao dvije razvojne faze. U prvoj fazi koja je trajala od 1990. do 1993. bila je nazočna radikalna kritika Tuđmana i njegove vlasti, koji je s druge strane također negativno gledao i osuđivao radikalnu politiku pravaškog vodstva, naročito ustašonostalgiju. Druga faza od 1993. do 1999. je ona nakon pravaškog raskola i promjene u vodstvu HSP-a pa sve do Tuđmanove smrti. Kritika HSP-a na račun Tuđmana je u toj fazi izostala, a sam Tuđman je prema HSP-u i novom vodstvu bio iznimno tolerantan. ; Based on the archive materials, press analysis and relevant literature review, the author reconstructs the relationship between Franjo Tuđman and far right political parties in Croatia. The main argument is that the relationship between Tuđman and HSP (leading far right party) had two phases of development. Throughout the first phase (1990-1993) there was radical critique directed towards Tuđman and his government. Tuđman on the other hand never approved of the fact that HSP was using Ustaše symbols and myths to gain popularity. The beginning of the second phase was marked by the change in HSP leadership. Throughout the second phase HSP was less critical about Tuđman and the state leadership. Tuđman on the other hand tolerated HSP and its political activity.

Članak se, iz perspektive »primijenjene makijavelistike«, bavi Machiavellijevim Umijećem ratovanja (Dell'arte della guerra) i drugim djelima (Vladar, Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija) u kojima autor, između ostalog, daje i savjete za uspješniju borbu, vojnu i političku. Znakovito je da ti savjeti renesansnog filozofa i nakon petsto godina imaju velik odjek. Nekoliko relevantnih autora, dobrih poznavatelja njegova djela, zadnjih godina objavilo je knjige u kojima se Machiavellijeva misao reaktualizira u kontekstu borbi i odluka u 21. stoljeću, bilo da se radi o savjetima za menadžere u »ratovima« u poslovnom svijetu, bilo da se radi o pomoći biračima na izborima kako bi izabrali boljeg vladara. Analizirajući ta djela koja aktualiziraju Machiavellija kao vodiča i savjetnika u suvremenim borbama i odlukama, pokazuje se u kojoj mjeri takav pristup banalizira Machiavellijevu misao, a koliko pridonosi novoj, kreativnoj recepciji njegova djela. ; From the perspective of "applied 'machiavelistics'", the paper deals with Machiavelli's The Art of War (Dell'arte della guerra) and other works (The Prince, Discourses on Livy) in which the author, among other things, gives advice for successful struggle, military and political. It is significant that these advices of Renaissance philosopher have a strong impact even after five hundred years. Few relevant authors that are familiar with his work recently published several books that reactualize Machiavelli's thought in the context of the struggle and decision making in the 21st century, whether it is about advising managers in the "wars" within the business world, or it is offering assistance to voters in elections in order to choose a better ruler. Analysing these works, which updated Machiavelli as guide and counselor in contemporary struggles and decisions, shows the extent to which this approach trivializes Machiavelli's thought, but also in how many ways it contributing to new, creative reception of his work.

Autorica istražuje mogućnost da se pesimizam etablira kao relevantan pravac unutar teorije realizma međunarodnih odnosa u objašnjavanju kako prošlih, tako i budućih događaja u međunarodnoj politici. U radu se koristi metateorijska interpretativna metoda kako bi se iznijele neke od temeljnih niti vodilja misli pesimizma, pri čemu je fokus samo na klasičnom realizmu unutar realističke teorije, budući da su njezine postavke ujedno i temeljna izvorišta pesimizma. U prvom dijelu rada iznosi se temeljne odrednice i biti realizma i pesimizma, drugi dio se fokusira na intelektualnu pozadinu pesimistične misli u radovima Schopenhauera, Nietzschea i Freuda, a posljednji dio iznosi kritiku optimizma i temeljne opreke u poimanju koncepta vremena između pesimizma i optimizma, kao i implikacije koje pesimizam ima za međunarodne odnose. Pesimizam kao pravac unutar teorije realizma međunarodnih odnosa ima filozofsku snagu i jaku teorijsku pozadinu te može imati svoje mjesto unutar realističke teorije međunarodnih odnosa. ; The author evaluates the possibility of the concept of pessimism establishing itself as a relevant factor within the theory of realism in international relations, that is, for explaining past and future events in international politics. The approach applies the meta theoric interpretative method in order to expose some of the tenets of the leading pessimistic theories where the focus is on classical realism within the realistic theory, since its origins are also the fundamental origins of pessimism. The first part exposes the fundamental postulates and essence of realism and pessimism, while the second part focuses on the intellectual background of the pessimism thought found in the works of Schopenhauer, Nietzsche and Freud. The last part expose a criticism of optimism as well as the fundamental contradictions in understanding the concept of time between pessimism and optimism, as well as the implications of pessimism on international relations. Pessimism, as a part of the theory of realism in international ...

U ovom prikazu autor analizira ekumenske i dijaloške poruke papâ koji su do sada posjećivali Bosnu i Hercegovinu i Republiku Hrvatsku u posljednjih dvadesetak godina, od 1994. do 2015. Ostvareno je sedam takvih pohoda: pet danas svetoga Ivana Pavla II.: tri Hrvatskoj (1994., 1998. i 2003.) i dva Bosni i Hercegovini (1997. i 2003.), te po jedan Benedikta XVI. (Hrvatskoj 2011.) i Franje (Bosni i Hercegovini 2015.). Još je jedan, a to je trebao biti prvi, bio posve pripremljen, ali neostvaren: pohod Ivana Pavla II. Sarajevu 1994. Budući da su objavljeni i svi za tu prigodu pripravljeni govori i poruke, i oni su uvršteni u ovaj pregled. Snagom svojega primata u Kristovoj Crkvi, a poštujući i naglašavajući sinodalnost kao način djelovanja episkopata i cijele Crkve, pape su pozivali na sprečavanje i obustavu rata, dok je on bjesnio ovim krajevima, na pravedan mir, zatim na opraštanje i pomirenje narodâ koji su do jučer međusobno ratovali, na odgovornost političkih vođa za pravedan mir i prosperitet svojih naroda. Posebno su pozivali vjernike da na temelju onoga što im je zajedničko, upravo kao vjernici dadu u tome svoj doprinos: kršćani Katoličke i Srpske Pravoslavne Crkve snagom svojega krštenja i vjere u Isusa Krista Spasitelja, a zajedno s njima i sljedbenici islama i židovstva, na temelju vjere u istoga Boga Stvoritelja. Na svim pohodima pape su slali osobito snažne ekumenske i dijaloške poruke, a redovito su se susretali i s predstavnicima drugih kršćanskih Crkava i drugih vjerskih zajednica. U Bosni i Hercegovini posebno su bili naglašeni susreti s Međureligijskim vijećem koje okuplja najistaknutije predstavnike Katoličke Crkve, Srpske Pravoslavne Crkve, Islamske te Židovske zajednice, a papa Ivan Pavao II., prigodom posjeta Sarajevu 1997., dodijelio je Međunarodnu nagradu za mir Ivan XXIII. četirima humanitarnim udrugama vezanim uz četiri vjerske zajednice u BiH: katoličkom Caritasu Biskupske konferencije BiH, pravoslavnom Dobrotvoru, muslimanskom Merhametu te židovskoj La Benevolenciji. Mir, pomirenje, opraštanje, na što su posebno pozvani svi vjernici, suradnja i solidarnost, vrednote su na kojima treba graditi dobru budućnost ovih država i naroda. Te poruke autor prezentira u ovom radu kronološkim redom pohoda papâ. ; In the article, the author analyzes ecumenical and dialogue messages of the Popes who visited Bosnia and Herzegovina and Croatia between 1994 and 2015. There were seven visits: five by Saint John Paul II, three to Croatia (1994, 1998, and 2003), and two to Bosnia and Herzegovina (1997 and 2003); one by Pope Benedict XVI (Croatia 2011), and one by Pope Francis (Bosnia and Herzegovina 2015). A visit to Bosnia and Herzegovina by John Paul II in 1994 was scheduled but did not take place. Since all the speeches and messages were prepared for this visit, these are covered in this overview. Respecting and accentuating synodality as a way of acting by bishops and the entire Church, and invoking the authority of their primacy in Christ's Church, and at a time of war in this country, the Popes called for the conflict to end and for further conflict to be prevented, for a just peace, for forgiveness and reconciliation among those who had recently fought against one another, and for leaders to take responsibility for delivering a just peace and prosperity to their people. The Popes urged people of faith to recognize what they had in common and to make a contribution on the basis of their faith, Catholics and Orthodox on the strength of their baptism and their faith in the Savior Jesus Christ, and together with them followers of Islam and the Jewish religion on the basis of the same faith in the Creator God. During their visits, the Popes especially emphasized strong ecumenical and dialogue messages and met with representatives of other Christian and religious communities. In Bosnia and Herzegovina, meetings with the Interreligious Council were highlighted, bringing together the most prominent representatives of the Catholic Church, the Orthodox Church, and the Islamic and Jewish religious communities. During his visit to Sarajevo in 1997, Pope John Paul II awarded the John XXIII international peace prize to four humanitarian organizations related to four religious communities in Bosnia and Herzegovina: Caritas of the Bishop's Conference of Bosnia and Herzegovina, Dobrotvor from the Orthodox Church, Merhamet from the Islamic religious community, and La Benevolencia from the Jewish religious community. The faithful are especially called to peace, forgiveness, and reconciliation, and cooperation and solidarity are values on which the future of the people should be built. The author introduces these messages following the chronological order of the pastoral visits.

Civilno društvo je prostor između obitelji, države i tržišta gdje se građani udružuju radi promicanja zajedničkih interesa. Širenjem značenja Europske unije uloga civilnog društva i njegov međuodnos s EU razinom postaje sve značajnije pitanje. Rad tematizira civilno društvo u kontekstu europeizacije. Europeizacija se koristi kao »termin kišobran« koji pokriva mnoštvo značenja u terminima socijalnog, političkog, kognitivnog, pa čak i teritorijalnog, stoga najprije utvrđuje njezino značenje. Prikazuju se procesi i mehanizmi europeizacije civilnog društva. Uzimajući u obzir ključne razvoje zadnjih desetljeća kao i koncept horizontalne politike, raspravlja se o kontekstu europeizacije civilnog društva. Međuodnos europeizacije i civilnog društva sagledava se kroz različite pristupe i načine međusobnog odnošenja civilnog društva i razine EU u aspektu vladavine i politika. Tim analizama omogućuje se pogled u dosege europeizacije civilnog društva i preispitivanje jesmo li na pragu nečega što možemo nazvati »Europskom unijom civilnog društva«. ; Civil society is the space between the family, the state and the market where citizens come together to promote their common interests. By expanding the importance of the European Union, the role of civil society and its interrelationship with the EU level becomes increasingly important issue. The paper deals with civil society in the context of Europeanization. Europeanization is used as an »umbrella term« that covers a multitude of meanings in terms of social, political, cognitive and even territorial meanings. We present the processes and mechanisms of Europeanization of civil society. Taking into account the key developments in the last decade as well as the concept of horizontal policies, the author discusses the context of Europeanization of civil society. Interrelationship of Europeanization and civil society is reviewed from the perspective of different approaches and ways of mutual relations of civil society and EU level from the aspect of governance and policy. This analysis allows a glance at the scope of Europeanization of civil society and examinations of the question whether we are on the threshold of something that we can call "The EU of Civil Society".