Suchergebnisse

Sintagma energetska sigurnost toliko je često korištena da se čini jasnom i razumljivom. To je samo privid, jer je njezina upotreba ustvari kontroverzna, često i preholistička, što upućuje na nedovoljnu razvijenost koncepta. Pod pojmom energetske sigurnosti raspravlja se o najrazličitijim pitanjima, koje na okupu drži pojam "energija" kao zajednički nazivnik. U ovome se radu polazi od toga da je aktualni rast važnosti koncepta posljedica nove uloge koju je plinska trgovina između EU-a i RF-a dobila nakon 2000., kao svojevrsna eksternalija njezina korištenja u politici moći, njezine politizacije i pokušaja sekuritizacije. Pokazat će se da je koncept uvriježen semantički konstrukt, no analitički prazan – pokriven je sektorom ekonomske, još više (vanjsko)političke sigurnosti. Razjašnjenje i redefiniranje koncepta energetske sigurnosti u aktualnom kontekstu pridonosi boljem teorijskom definiranju i dubljem razumijevanju empirijskih posljedica korištenja koncepta, koji već kao diskurzivna praksa određuje što se smatra problemom i može otežati ekonomsku suradnju. ; The term 'energy security' has been so ubiquitous that it seems transparent and understandable. But that is just an illusion – the usage of the term is controversial, often too holistic, indicating underdevelopment of the concept itself. Most diverse questions have been discussed under the term 'energy security' – they are, however, bound together only by the term 'energy' as their common denominator. In this paper, it is assumed that this concept is currently growing in importance as the consequence of a new role assigned to the gas trade between the EU and the Russian Federation since 2000, as an externality of the use of this trade in power politics, of its politicization and attempts at securitization. It will be shown that this concept is a semantically ingrained construct; as an analytical concept it is empty – its meaning is already contained in the economic security sector, and even more so in the (foreign) political security sector. Explication and redefinition of the concept of energy security in the current context contribute to the improvement of theoretical delineation and deeper understanding of empirical implications of its usage. As a discursive practice, the concept determines what is to be considered a problem, and it may cause difficulties in economic cooperation.

U članku se analiziraju načini na koje odabrani suvremeni umjetnici iz Rumunjske, Hrvatske i Srbije koriste vizualni jezik arhitektonskih maketa u svome radu. Nakon prikaza povijesti arhitektonskih maketa autorica se u prvim dvama dijelovima članka bavi umjetnicima koji koriste makete muzejâ suvremenih umjetnosti (Zlatko Kopljar, Radoš Antonijević, subREAL, Călin Dan, Iosif Kiraly, Mihai Balko i Irina Botea). Naglašava se razlika između muzeja suvremenih umjetnosti u post-socijalističkim zemljama i globalnih "muzeja moći" kao što su MoMA, Tate Modern ili Guggenheim. Treći dio članka bavi se dokumentarnim aspektom arhitektonskih maketa i dovodi radove Lane Stojićević u vezu s konceptom dokumentaliteta Hito Steyerl. Ističe se kako su makete, kao i sama arhitektura, označitelji ideologija, politika i društava koji ih grade. Suvremeni umjetnici često se bave zgradama koje su u procesu tranzicije izmijenjene, revitalizirane ili uništene, i stoga arhitektonske makete uključene u procese suvremene umjetnosti zahtijevaju dublju analizu. ; The paper analyses the ways in which selected contemporary artists from Romania, Croatia, and Serbia use the visual language of architectural scale models in their work. After presenting the history of architectural models, the first two parts of the paper focus on artists who use scale models of museums of contemporary art (Zlatko Kopljar, Radoš Antonijević, subREAL, Călin Dan, Iosif Kiraly, Mihai Balko, and Irina Botea). They emphasize the difference between museums of contemporary art in post-socijalist countries and the global "power-museums" such as MoMA, Tate Modern, or Guggenheim. The third part of the paper focuses on the documentary aspect of architectural models and relates Lana Stojićević's works to Hito Steyerl's concept of documentality. It is argued that the scale models, as architecture itself, are signifiers of the ideologies, politics, and societies that build them. Contemporary artists often focus on buildings that have been changed, revitalised, or destroyed in the transition process, and for this reason architectural models require a deeper analysis when included within contemporary art practices.

U ovome broju časopisa Etnološka tribina objavljujemo temat koji problematizira turizam – njegove aktere, politike i procese – kako one koji oblikuju i usmjeravaju turizam tako i one koje turizam stvara i pokreće. Radovi u tematu bave se različitim vizijama i strategijama turističkog razvoja (Antonio Miguel Nogués-Pedregal, Raúl Travé-Molero i Daniel Carmona-Zubiri); primjenom načela stvaranja doživljaja u suvremenim muzejskim postavima (Daniela Angelina Jelinčić i Matea Senkić); vezom tradicijske prehrane, okusa i nostalgije u istarskim agroturizmima (Tanja Kocković Zaborski); oblikovanjem memorijalnih mjesta bitki na Soči u Prvom svjetskom ratu i posjetima tim lokalitetima u međuratnom razdoblju (Petra Kavrečič); okolišnim, društvenim i političko-ekonomskim procesima koji utječu na baštinu i turizam na Zlarinu i u Trenti (Peter Simonič); životom Danice Brössler u Dubrovniku kao primjerom turističkih aktivnosti pojedinaca (Tihana Petrović Leš). ; The thematic section of this year's issue of Etnološka tribina problematises tourism and its actors, politics and processes – both those which shape and direct tourism, and those which are created and sparked by tourism. The articles deal with different visions and strategies of tourist development (Antonio Miguel Nogués-Pedregal, Raúl Travé-Molero and Daniel Carmona-Zubiri); the application of the principles of experience creation in contemporary museum displays (Daniela Angelina Jelinčić and Matea Senkić); the relationships between traditional food, tastes and nostalgia in Istrian agrotourism (Tanja Kocković Zaborski); the construction of the memorial sites of the Soča front in WWI and visits to those sites in the interwar period (Petra Kavrečič); environmental, social and political-economic processes which influence heritage and tourism on Zlarin Island and in the Trenta Valley (Peter Simonič); and the life of Danica Brössler in Dubrovnik as an example of an individual's tourist activities (Tihana Petrović Leš).

Tema ovog diplomskog rada je razmotriti određene političke aspekte Međunarodne nogometne federacije (FIFA-e) kroz okvire institucija, njihovog međuodnosa, probleme klijentelizma i korupcije te način na koji obliku FIFA-u. Također se nastoje ispitati korijeni samog nastanka FIFA-e te razvijanja organizacije koja u sve učestalijim slučajevima izlazi izvan okvira udruge kako je službeno definirana te kroz takvo djelovanje postaje organizacijom koja igra ozbiljnu ulogu na sceni međunarodnih odnosa. FIFA kao organizacija je globalni akter te putem utjecajnih kanala oblikuje politike oko nas. Tome za zahvaliti je činjenica što je nogomet ima toliko visoku razinu popularnosti u svijetu da ga se ne može smatrati samo igrom, već katalizatorom politike. Zbog intenzivnog razvoja u relativno kratkom roku, FIFA nije razvijala svoju unutarpolitički sustav te zbog toga došla do zida zbog kojeg uništava samu sebe iskorištavanjem loše definiranih međuinstitucijskih odnosa. Ona ima različite učinke kako na nogomet, tako i na društvo što često dovodi do nesrazmjera i izrazito polariziranoj slici FIFA-e u javnosti. U ovom radu možemo razaznati zašto je FIFA toliko jedinstven pojam kada govorimo o politici i međunarodnim odnosima, s obzirom na to da je njezina moć koju legitimno posjeduje izuzetno diskutabilan pojam. Kroz definiciju političkih aspekata FIFA-e, nastojim istražiti izlazi li FIFA iz okvira udruge civilnog društva, ponajviše zbog sve učestalijih slučajeva korupcije, klijentelizma, ali i pojave organiziranog kriminala. ; The topic of this thesis is to consider certain political aspects of the International Football Federation (FIFA) through the framework of institutions, their interrelationships, problems of clientelism and corruption, and the way in which they shape FIFA. This thesis tries also to examine the roots of the very origin of FIFA and the development of an organization that in more and more cases goes outside the framework of an association as FIFA is officially defined. Through such activities, FIFA becomes ...

Radom se nastoji uspostaviti veza između Kantove etike i etike sporta povezivanjem koncepcije anthropocena, kao suvremene epohe tijekom koje prirodna povijest postaje kulturnom povijesti, s etikom nade, kako je predstavljena u Kantovoj Kritici rasudne snage. Ključan je moment Kantova argumenta da je biranje kulture ispravan put ljudskog razvitka prema civilnom društvu i kozmopolitskom jedinstvu. Je li sport takva kultura? Može li sport postati važan moment u suvremenoj etici nade? Odgovor je uvjetno pozitivan jer postoje određene prepreke. Prvo, jedan je od razloga za to inauguriranje olimpijskog sporta u svrhe održavanja ravnoteže u društvenim sukobima. Da je takvo što ostvarivo sugerira nam da bi hijerarhijski poredak izvrsnosti u sportskom natjecanju osnažio društvenu hijerarhiju. Drugo, sport je jedna od najpopularnijih i najprofitabilnijih globalnih zabava, no njime upravlja aristokratska elita s iznimnim potencijalom za zloupotrebu moći. Treće, globalni organizatori sporta imaju mnogo političke moći skrivene iza olimpijske mantre o isključivanju politike iz sporta. ; The paper aims to establish a link between Kant's ethics and the ethics of sport by connecting the concept of Anthropocene as the contemporary epoch during which natural history is becoming cultural history and the ethics of hope as presented in Kant's The Critique of Judgement. The crucial moment in Kant's argument is that choosing culture is the proper way of human progress towards civil society and cosmopolitan unity. Is sport this kind of culture? Can sport become an important moment in the contemporary ethics of hope? The answer is conditionally positive because there are obstacles present. Firstly, one of the reasons is that the modern Olympic sport was inaugurated to keep social conflicts in balance. That this purpose can be achieved suggests that the hierarchical order of excellence involved with sport competition should strengthen social hierarchies. Secondly, sport is one of the most popular and most profitable global entertainments, but it is governed by aristocratic elites with the enormous potential for the abuse of power. Thirdly, global sports organisations have a lot of political power hidden behind the Olympic mantra of the exclusion of politics from the sport. ; Cet article tente d'établir un lien entre l'éthique kantienne et l'éthique du sport à travers le concept d'Anthropocène, en tant qu'époque contemporaine au sein de laquelle l'histoire naturelle devient l'histoire culturelle, mais également à travers l'éthique de l'espoir, telle qu'elle est présentée dans la Critique de la faculté de juger de Kant. Le moment charnière de l'argumentation kantienne pose que la culture est le chemin de l'évolution humaine qui mène à la société civile et à l'unité cosmopolitique. Le sport est-il une culture de la sorte ? Le sport peut-il devenir un moment important au sein de l'éthique contemporaine de l'espoir ? La réponse est positive sous réserve d'un ensemble de conditions puisqu'il existe un certain nombre d'obstacles : premièrement, le sport olympique a été inauguré dans le but de maintenir les conflits sociaux en équilibre. Pour qu'un tel projet se réalise, cela suggère que l'ordre hiérarchique d'excellence dans la compétition sportive pourrait renforcer la hiérarchie sociale ; deuxièmement, bien qu'il soit régi par une élite aristocratique qui détient en son sein un énorme potentiel d'abus de pouvoir, le sport est l'un des divertissements mondiaux les plus populaires et profitables ; troisiè- mement, les organisations mondiales du sport possèdent un pouvoir politique qui se dissimule derrière les slogans olympiques qui revendiquent l'exclusion du politique dans le sport. ; Das Paper zielt darauf ab, eine Verbindung zwischen Kants Ethik und der Ethik des Sports herzustellen, indem es die Konzeption des Anthropozäns als zeitgenössische Epoche, während welcher Naturgeschichte zur kulturellen Geschichte wird, und die Ethik der Hoffnung, wie sie in Kants Kritik der Urteilskraft dargestellt wird, miteinander verknüpft. Das entscheidende Moment in Kants Argumentation ist, dass die Wahl der Kultur der richtige Weg des menschlichen Fortschritts zur Zivilgesellschaft und zur kosmopolitischen Einheit ist. Ist Sport eine solche Kultur? Kann Sport zu einem wichtigen Moment in der zeitgenössischen Ethik der Hoffnung werden? Die Antwort ist lediglich unter Vorbehalt positiv, da Hindernisse vorhanden sind. Erstens ist einer der Gründe dafür, dass der moderne olympische Sport ins Leben gerufen wurde, um soziale Konflikte im Gleichgewicht zu halten. Dass dieser Zweck erreicht werden kann, legt nahe, dass die hierarchische Reihenfolge der Spitzenleistungen im Sportwettbewerb die sozialen Hierarchien stärken würde. Zweitens ist Sport eine der beliebtesten und profitabelsten Unterhaltungsformen der Welt, die allerdings von aristokratischen Eliten mit einem enormen Potenzial für Machtmissbrauch beherrscht wird. Drittens haben globale Sportorganisationen hinter dem olympischen Mantra des Ausschlusses der Politik aus dem Sport reichlich politische Macht verborgen.

Rad istražuje načine na koje su rodni odnosi izraženi kroz specifičnu komunikativnu infrastrukturu grada – nazive javnih prostora i urbane plastike – čija svrha, tvrdimo, nadilazi funkcionalnu (orijentir; komemoracija verzije nacionalne povijesti) i su-određuje odnose moći u sferi roda. Analizirajući obrasce označavanja, oblikovanja i pozicioniranja imena, ploča i spomenika u Zagrebu, kombinacijom statističke obrade, mapiranja i istraživačke šetnje, pokazujemo da urbano znakovlje glavnog grada Hrvatske, u vremenu širenja debate o rodnoj ravnopravnosti, zadržava dominantno patrijarhalno uređenje koje je nasljeđeno iz perioda posvemašnjeg rasta, s kraja 19./početka 20. i sredinom 20. stoljeća, i znatno preferira muškarce kao aktere i tumače javnog prostora i povijesti. Usvojena prostorna analiza obuhvaća ne samo učestalost nego i prostornu distribuciju te tipove reprezentacije žena u urbanom znakovlju (imena, ploče, spomenici) Zagreba. Dobiveni rezultati propituju se pod lupom kritičke i konstruktivističke škole kulturnih studija i kontekstualiziraju procesima medijske posredovanosti gradova i urbanog života tranzicijskih društava. ; This paper investigates the ways in which gender relations are articulated through a particular communicative urban infrastructure, such as names of public spaces and public art. We argue that their selective design and distribution suggest meanings beyond functional purposes (to serve as orientation points or as national commemorative sites) and co-constitute gendered power relations. Reading the patterns of signification, formulation and positioning of names, plaques and statues in Zagreb, through our raft of statistical analysis, mapping, and ethnographic walks, we show that the urban signage of the capital of Croatia, in a time of increased debates about gender equality and identity, continues to uphold the patriarchy inherited from earlier periods of city growth, namely the late 19th/early 20th centuries and mid-20th century. Our spatial analysis concerns not only the frequency but also spatial distribution and forms of representation of women in the names of public spaces and commemorative plaques and statues. The research presented here suggests that Zagreb's public urban signage significantly prefers men to women as actors in public space and nation's history. We discuss our findings from the perspective of critical and constructivist approaches in cultural studies and contextualise them with reference to the ways in which contemporary urban spaces are said to be 'mediated cities'.

U nastojanju da se obuhvate i valoriziraju skulpture i spomenička plastika na javnim prostorima naselja Gospić ovaj rad vremenski obuhvaća razdoblje od 1990. godine do danas.1 Kako grad Gospić u svojem sastavu ima 50 naselja, rad se bavi samo spomen-obilježjima i skulpturama naselja Gospić čija je najveća koncentracija, između ostalih, baš u najužem središtu grada – Trgu Alojzija Stepinca i parku Kolakovac. Unatoč tematski i tipološki različitim kiparskim radovima, njihovo umetanje u tkivo grada na svoj je način vezano za gospićki suvremeni život, njegovo društvo i politiku. Indikativan je utjecaj Domovinskog rata i drugih političkih, kao i društvenih okolnosti na podizanje, ali i uklanjanje skulptura i javnih spomenika na samom prijelazu iz 20. u 21. stoljeće. Kritički se promatra postavljanje recentnih umjetnički izvedenih spomen-obilježja u Gospiću, kao i analizira spomenički inventar iz spomenutog razdoblja. Nakon 2010. godine u gospićkom javnom prostoru javljaju se, uz mnogobrojna poprsja, i konceptualne skulpture, a rad se bavi i projektom povratka i postavljanja spomenika Nikoli Tesli kipara Frana Kršinića. ; In an effort to include and valorize sculptures and monuments in the public spaces of Gospić, this paper covers the period from 1990 to the present.49 As the city of Gospić consists of 50 settlements, the paper deals only with memorials and sculptures at Gospić, with their greatest concentration, among others, in the very center of the town – Alojzije Stepinac Square and Kolakovac Park. Despite thematically and typologically different sculptural works, their placement into the urban tissue is in a specific way related to the contemporary life of Gospić, as well as its society and politics. The influence of the Homeland War and other political, as well as social circumstances on the construction and removal of sculptures and public monuments at the very transition from the 20th to the 21st century is quite indicative. The work also critically observes the installation of recent artistically executed memorials in Gospić and analyses the monument inventory from previous years. It also deals with conceptual sculptures which appeared in the public space of Gospić along with numerous busts after 2010, and finally, with the project of returning and re-erecting of the monument to Nikola Tesla by sculptor Fran Kršinić.

U suvremenom zapadnom društvu terorizam je postao kulturalni simbol straha te je samim time postao referentni okvir za evaluaciju bilo kakvih drugih oblika ugroze ljudskoj sigurnosti. Pokušaji donošenja univerzalne definicije terorizma nikada nisu rezultirali uspjehom, a razlog tomu je njegova situacijska i pejorativna priroda te preklapanje s drugim formama političkog nasilja (gerilsko ratovanje, pobune i slično). Na tom tragu, prikazivanje određenih fenomena i događaja kao terorističkih može biti stvar subjektivne konstrukcije značenja tog pojma. Stoga je u ovom radu, uz metodu kritičke analize diskursa protuterorističkih strategija Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, prikazano kako se konstruira strah od terorizma u kolektivnoj svijesti zapadnog društva, te su komparativnom analizom utvrđene sličnosti i razlike u provođenju politike straha od strane zapadnih političkih elita. Rezultati analiza ukazuju kako se prikaz prijetnje koju terorizam predstavlja zapadnom svijetu ne temelji na činjenicama, nego na zamišljanju najgorih mogućih ishodišnih scenarija terorističkih napada. ; Terrorism has become a cultural symbol of fear in contemporary Western society and therefore a frame of reference for evaluation of any other type of threat to human security. Attempts to universally define terrorism have never been succesful because of its situational and pejorative nature and overlap with other forms of political violence (guerilla warfare, insurgency etc.). Consequently, representation of certain phenomena and events as terrorist can be a matter of subjective construction. Therefore, by applying method of critical discourse analysis to counterterrorism strategies of the European Union and the United States of America, it is shown how the fear of terrorism in collective consciousness of Western society is constructed. In addition, comparative analysis method shows similarities and differences in conduction of politics of fear by western political elites. Results of analysis indicate that the representation of terrorist threat to Western society is based not on facts but on imagining worst-case scenarios of terrorist attack.

U ovom članku razmatra se odnos između umnog mišljenja i umnog djelovanja, filozofije i politike, u perspektivi u kojoj se taj odnos, ako je pravilno shvaćen, pokazuje kao odlučujući i za proces repolitizacije koji se, kako izgleda, nameće kao neodložna obaveza našeg vremena. Nastoji se pokazati da je starogrčko iskustvo razumijevanja filozofije i politike, transformirano u moderni na određen način, mjerodavno i za suvremenu emancipaciju na- šeg umnog života. A u tom sklopu umnog života, pokazuje se da mišljenje uvijek predstavlja i jedan politički čin, a politika, sa svoje strane, uvijek iznosi (i) specifično mišljenje. ; This paper discusses the relationship between rational thought and rational action, between philosophy and politics, in a perspective in which this relationship, if properly understood, turns out to be decisive for the repoliticisation process that seems to impose itself as an urgent obligation of our time. It will be shown that the ancient Greek experience of understanding philosophy and politics, transformed in modernity in a certain way, is also relevant to the contemporary emancipation of our rational life. And in this context of rational life, it is shown that thought is always a political act and politics, in turn, always presents specific thought.

Rad se bavi mapiranjem i teorijskim konceptualiziranjem polemika vezanih uz "re- lacijsku formu". Pri tome ne predstavlja pokušaj pacifikacije različitih pozicija niti zauzimanja "strane" u polemikama, već se temelji na studiji koncepata (concept-based metodology) koja služe kao pomagala boljem razumijevanju objekta istraživanja. Premda je forma suvremene umjetnosti, bilo da je čine procesi ili postupci, prema tradicionalnom shvaćanju "razbijena", cilj rada je ispitati suprotno. U prvom dijelu analizirat će se pojam "relacijske forme" te diskursi vezani uz njezino artikuliranje. U drugom se dijelu istražuju tehnike i postupci odnosno strategije konceptualnih avangardi 1990-ih i 2000-ih. Zaključno se razmatraju napori, prijepori i mogućnosti umjetnosti u proširenom polju relacijskih praksi. Istraživanje će poslužiti za pobliže određenje ontološkog statusa suvremenih umjetničkih formi. ; The paper aims at mapping and theoretically conceptualizing the controversies around the "relational form." It does not, however, seek to conciliate the different positions or take "sides" in the debate; instead, it is based on a concept-based methodology as an instrument offering better insight into the researched object. Even though the form of contemporary art, be it as a process or as a procedure, is "broken" according to the traditional idea, the aim of this work is to examine the opposite. In the first part, the notion of "relational form" and the discourses related to its articulation are analyzed. The second part focuses on the techniques and procedures or strategies of the conceptual avant-gardes during the 1990s and 2000s. Eventually, the conclusion considers the efforts, debates, and possibilities of art in the extended field of relational practices. The aim of this research is to define more precisely the ontological status of contemporary art forms.

Jugoslavenske novine izvještavaju svoje čitatelje o američkom građanskom pokretu. Novine govore o pokretu u njegovom političkom, ekonomskom, društvenom, kulturnom i sportskom kontekstu. U političkom kontekstu novine pišu o Kingu i njegovim umjerenim metodama borbe za građanska prava, ali i o metodama radikalnijih Afroamerikanaca. te kako raste politička moć afroameričkog društva. Iznosi se djelovanje američke visoke politike, koja u različitim prilikama zauzima ili proafroameričke stavove, ili antiafroameričke stavove. Ekonomski položaj afroameričkog društva se prikazuje kroz društvene probleme. Novine iz različitih vremenskih perioda iznose članke koji se bave rasnim nemirima koji su bili aktualni prikazujući ih kao reakcijom društva koje je diskriminirano i stavljeno u inferioran položaj od strane vlasti, institucija, policije i generalno bjelačke populacije. Čitateljima jugoslavenskih novina poznata je uloga sportaša, književnika i pjevača koji su predstavljali simbol afroameričkog jedinstva i moći, otpora represiji i diskriminaciji za generalnu afroameričku javnost. O relevantnosti afroameričkog problema u daljnjim godinama govore novine člancima kojima obilježavaju važne obljetnice pokreta i ocjenjuju (ne)napredak koji je afroameričko društvo postiglo u borbi za jednakopravnost. ; Yugoslavian newspapers do report to their readers about civil rights movement. Newspapers talk about movement in political, economical, social, cultural and sports context. In political context newspapers represent King and his moderate methods of fighting for civil rights, but also more radical methods by other African Americans. They also write about the growth of political power of African Americans. There is talks about the influence of american high politics and how it takes pro-black or anti-black stances. The economical power of African Americans is shown through social issues. Newspapers from different periods of time talk about racial riots which illustrate to readers the discrimination and repression of the African ...

U ovom članku nastoji se odgovoriti na pitanje tko su intelektualci i koliko su potrebni dru­štvu i Crkvi? Naime, bezbroj intelektualaca, među njima i teolozi, sudjelovalo je i sudjeluje u stvaranju i podržavanju destruktivnih suvremenih ideologija, religijskih fanatičnih pokreta i ciničnih politika. U bivšim socijalističkim zemljama angažirani humanisti, glavni nositelji slobode, disidenti i stradalnici, često su bili upravo intelektualci. U postsocijalističkim društvima i državama, pogotovo u našima na jugoistoku Europe, pogođenim ratovima i nacionalizmima te zahvaćenim tržišnom i konzumerističkom površnošću, intelektualci/teolozi su uz političare među najvećim kočničarima humanizacije društva: isključuju moral iz politike, odbacuju samokritičnost, građansku hrabrost te proročku dimenziju vjere. ; The aim of this paper is to provide an answer to the question of who are intellectuals and how much are they needed to society and the Church? Countless intellectuals, among them also theologians, played a role in creating and sustaining destructive regimes of contemporary ideologies, fanatical religious movements and cynical politics. In former socialist countries, active humanists, the main carriers of freedom, dissidents and sufferers, were often intellectuals. In postsocialist societies and countries, especially in Southeastern Europe, struck by war and nationalism, and overwhelmed with triviality of consumer's society, intellectuals/theologians are, next to politicians, the strongest barriers against humanization of society: they exclude morals from politics, they reject self­criticsm, civil bravery and prophetic dimension of faith.

Enciklika pape Franje Laudato sì, objavljena 2015. godine, orijentir je suvremenoga doktrinarnog učenja o stvaranju. U radu se sažimlju osnovni pojmovi teksta u sedam koraka. Polazište je pregled hitnih izazova koji kršćanska teologija o stvaranju lica doživljava u osvit 21. stoljeća. U tom kontekstu, drugi korak opisuje teološki i pastoralni cilj enciklike. Stoga sljedeći korak razjašnjava odnos između suvremenih "znakova vremena" i doktrinarnog učenja u enciklici. Četvrti korak opisuje Papin koncept sveobuhvatnog pristupa izazovima u gospodarstvu, politici i okolišu. U tom smislu, peti korak skicira Papinu kritiku tzv. "tehnokratske paradigme". Dok šesti korak opisuje njegovu koncepciju temeljne veze i univerzalne solidarnosti svih stvorenja, posljednji korak razotkriva pojam Božje "nježnosti", koja je ključna za Papino teološko rasuđivanje o stvaranju i njegovoj duhovnosti. ; Pope Francis' encyclical "Laudato sì", published in 2015, is a landmark of contemporary doctrinal teaching on creation. The paper summarizes the basic concepts of the text in seven steps. The starting point is an outline of urgent challenges Christian theology on creation faces at the dawn of 21st century. Against this background, the second step expounds the theological and pastoral objective of the encyclical. Hence, the next step elucidates the relationship between contemporary "signs of the times" and doctrinal teaching in the encyclical. The fourth step outlines the Pope's concept of a comprehensive approach to the outstanding challenges in economy, politics and environment. On this line, the fifth step sketches the Pope's criticism of the so-called "technocratic paradigm". While the sixth step expounds his conception of the fundamental link and universal solidarity of all creatures, the final step exposes the notion of God's "tenderness" which is crucial for the Pope's theological reasoning on creation and his spirituality.

U ovom tekstu izložit će se pitanje jednog novog oblika konstitucionalizma: zelenog ili ekološkog konstitucionalizma, koji je postao svojevrsno "pitanje dana" suvremene ustavne politike, kao i osnovne konture njegove problematike s kojom se susreće moderni ustavotvorac i ona demokratska politika koji su voljni realizirati mjere "ekološki protektivne politike". Posebna pozornost će se, dakle, pokloniti izvorima, oblicima i svrsi afirmacije recentnog zelenog konstitucionalizma. Temeljno je polazište da konstitucionalizaciju zaštite okoliša ne treba promatrati kao panaceu koju bi trebalo izbjegavati ili uklanjati iz amplituda ordinarnog političkog odlučivanja. Naprotiv, inzistiranjem na njegovoj konstruktivnoj ulozi moguće je zagovarati i ostvarivati demokratsku političku kontrolu nad "raspojasanim" snagama tržišta koje preko okoliša i drugih pitanja koja se tiču javnog dobra već dugo žele do kraja ostvariti politiku deregulacije i korporativne vladavine. ; This text presents the issue of a new form of constitutionalism: green or ecological constitutionalism, which has become its own kind of "today's issue "of contemporary constitutional politics. This also includes the basic contour of this problem area with which the modern constitution maker is faced Also introduced will be democratic politics with which they are willing to achieve measures of "ecological protective policy". Particular attention will be given to the sources, forms and aims of affirming recent green constitutionalism. The fundamental starting point is that constitutionalising environmental protection should not be viewed as a panacea which should be avoided or removed from the amplitudes of ordinary political decision making. On the contrary, by insisting on its constructive role, one could also discuss and achieve democratic political control over "licentious" market forces which through environmental and other issues regarding the public good, for a long time have wanted to completely achieve deregulation and corporative rule policy.

Autori u radu istražuju fenomen političkoga vodstva kao jednoga od segmenata šireg koncepta društvenog vodstva. Ukazuju na više definicija potvrđujući činjenicu da se vodstvo danas u suvremenoj literaturi različito definira. Za dublje razumijevanje teme ukazuje se na osnovne elemente i aktivnosti (posao) vodstva. Razumijevanje političkoga vodstva znači i razumijevanje utjecaja političke kulture. Ukazano je na ključnu razliku između vodstva i upravljanja kao i specifičnosti predsjedničkoga vodstva. Političko vodstvo u užemu kontekstu uvijek se razmatra preko izvora autoriteta i moći, te etike vodstva. Ovaj rad time daje osnove teorijskoga pristupa proučavanja političkog liderstva. ; The authors research the phenomenon of political leadership as one of the segments of the broader concept of social leadership. It is pointed to several definitions, confirming the fact that leadership is defined differently in contemporary literature today. For a deeper understanding of the topic, the basic elements and activities (work) of leadership are outlined. Understanding political leadership also means understanding the impact of political culture. The key difference between leadership and management, as well as the specifics of presidential leadership, is pointed out. In a narrow context, political leadership is always analysed through sources of authority and power, and ethics of leadership. This paper provides the basis for a theoretical approach to the study of political leadership.