Search results

Présenter la propriété publique sous l'angle de la délimitation des biens peut paraître réducteur pour un sujet qui a, pendant deux siècles, donné lieu à de grands débats doctrinaux. En conclusion, on constate que le bornage a toujours eu une place dans la délimitation des choses ou des biens relevant du domaine public. Le concept même de domaine public a évolué dans le temps, s'est diversifié. Différentes procédures de délimitation par acte administratif, différentes procédures de bornage ont été instituées pour prendre en compte cette diversité. En l'absence d'une législation spéciale organisant la délimitation de dépendances du domaine public artificiel par rapport aux propriétés privées contiguës- et c'est le cas pour de nombreux biens publics affectés à des services publics- la personne publique a la faculté d'exercer, comme tout propriétaire, son droit de bornage amiable pour fixer la limite séparative entre sa propriété et les propriétés privées riveraines. Elle peut accepter le bornage ou en prendre l'initiative. ; Predstavljanje javnog vlasništva s gledišta razgraničenja imovine može se činiti reduktivnim s obzirom na veliku doktriranu raspravu koja se vodila tijekom dva stoljeća. U predmetnom radu važno je napomenuti kako ograničenje uvijek ima mjesto u određivanju stvari ili imovine u javnoj domeni. Sam pojam javne domene razvio se tijekom vremena i pritom je raznoliko definiran. Razlikuju se razni postupci razgraničenja određeni upravnim aktom, uspostavljeni su različiti posebni (granični) postupci kako bi se uzela u obzir sva različitost. U nedostatku posebnog zakonodavstva kojim se uređuje ograničavanje ovisnosti javnih domena u vezi s neprekinutom privatnom imovinom - a to je slučaj kod mnogih javnih dobara dodijeljenih javnim službama - javna osoba ima pravo, kao i svaki vlasnik, njegovo pravo ograničiti i omeđiti granice između javnog vlasništva i privatnih nekretnina koje graniče s njom. ; Presenting public property from the viewpoint of limiting property can seem reductive given the large indoctrinated discussion which has been led over two centuries. In this paper, it is important to note that limitation always has a place in determining things or property in the public domain. The very concept of the public domain has developed over time and therefore its definition is varied. Various procedures of limitations are determined by administrative law. Various special (limiting) procedures have been established in order to take into consideration all differences. There is a lack of special legislation which regulates limitation of the dependence of the public domain in relation to uninterrupted private property. This is the case with many public goods given to public services. The public person has the right, as has every owner to limit and restrict the boundaries between public property and bordering private property.

Na temelju analize sadržaja, vrste i profila priloga u kulturnim rubrikama dvaju hrvatskih dnevnih listova, u članku se razmatra utjecaj promjene strukture vlasništva nad medijima na potencijal generiranja kritičke javne sfere i afirmaciju regionalnog karaktera kulture. Ovaj fokus analize odabran je u svjetlu teze da je uspješno uključivanje u globalizacijske procese moguće upravo natemelju postojanja snažnih lokalnih kulturnih identiteta. Analizirana su dva hrvatska regionalna dnevna lista s različitom vlasničkom strukturom, pri čemu je karakter priloga u području kulture poslužio kao indikator promjene uređivačke politike novina koja se događa s privatizacijom medija. Riječ je o prilozima u području kulture objavljivanim u splitskom dnevnom listu SlobodnaDalmacija godinu prije njegova prelaska u transnacionalno korporacijsko vlasništvo (2004.) i godinu nakon što se taj prelazak dogodio (2006.). U istim razdobljima analiziran je i riječki Novi list kao novina s drukčjim strukturom vlasništva.U slučaju Slobodne Dalmacije rezultati analize ukazuju na promjenu fokusa prezentiranih kulturnih tema s lokalno-regionalnog aspekta na teme nacionalnog i međunarodnog karaktera te smanjenje žanrova priloga s kritičkim potencijalom. U Novom listu koji nije promijenio vlasničku strukturu, u istraživanom je razdoblju uočen upravo obrnuti trend; promjena sadržaja s nacionalnim i međunarodnim kulturnim sadržajima na lokalne i regionalne teme, te zadržavanje kritičkog pristupa tim temama. Budući da je Novi list jedna od rijetkih dnevnih novina u Hrvatskoj koja nije u transnacionalnom korporacijskom vlasništvu, analizirani podaci upućuju na to da upravo izostanak takva vlasništva omogućava promicanje i razvoj kulturnih vrijednosti specifičnih za regiju te održavanje kritične lokalne javne sfere. ; Based on the content analysis of type and profile of articles in cultural sections of two Croatiandaily newspapers, this paper deals with the issue of changes in media ownership and the influencethese changes have on media as generators of critical public sphere and actors in fostering regionalcultural characteristics. This analitic focus is based on the hypothesis that successful integrationinto globalization processes is possible only if strong local cultural identity is present. TwoCroatian regional daily papers with different ownership structure were analysed. The characterof articles in cultural section was taken as an indicator of editoral politics change that came to lifewith media privatization processes. The analysis dealt with in articles Slobodna Dalmacija, dailynewspapers from Split, year before Slobodna Dalmacija came under transnational coorporateownership (2004.) and year after the change (2006.). Daily newspapers Novi List from Rijeka,was analysed in the same time frame, since Novi List has different ownership structure thanSlobodna Dalmacija.For Slobodna Dalmacija analysis reveils the change in forms of presented cultural themes fromlocal-regional aspect to national and international character along with fewer number of criticalarticles. In Novi List, that did not undergo an ownership change, trend is quite the opposite;articles content changes from national and international towards local and regional themes withno specific change in critical approach in published material. Since Novi List is one of the raredaily newspapers in Croatia that has no transnational coorporate ownership, analysed datasuggest that the absence of such ownership enables and promotes development of cultural valuesspecific for one region while maintaining critical local public sphere.

Fiducia and, in relation with it, fiduciary ownership, was introduced into the Croatian legal system with the adoption of the Act on Ownership and Other Real Rights in 1996. Soon after, the institute was also introduced in the Enforcement Act., which regulates the institute as lex specialis. What is particularly interesting about fiducia and fiduciary ownership in Croatian legislation, and what is at the center of the author's scientific interest in this paper, are the irreconcilable conceptual differences in the regulation of the institute between the Act on Ownership and Other Real Rights and the Enforcement Act. After presenting the fundamental differences between regulations in the Act on Ownership and Other Real Rights and Enforcement Act, some comparative solutions shall be presented – those in the former SFRJ states and in the Federal Republic of Germany. Based on the research carried out in this way, the authors ask the question whether legal solutions in the Enforcement Act should be modeled on those in the Act on Ownership and Other Real Rights, which arrangement should be given priority, and whether this would contribute to the equality of parties in the fiduciary insurance relationship, i.e. the realization of the principle of fairness.

U ovom članku dajemo pregled nekih od ključnih promjena na tržištu čeških tiskanih medija nakon pada komunizma 1989. godine. Fokusirale smo se na promjene vlasništva te na utjecaj tih promjena na profesionalno novinarstvo. U 1990-ima strane medijske kompanije (pretežno njemačke i švicarske) ušle su na češko medijsko tržište te donijele model novinarstva koji je orijentiran na profit. Naše istraživanje koje je provedeno prije desetak godina bavilo se tim promjenama i njihovim utjecajem na profesionalno ponašanje novinara. U to vrijeme mnogi su novinari bili pod komercijalnim pritiscima. Ipak, sredinom 2010-ih, odlaskom stranih vlasnika tiskanih medija (osim jednoga) te pojavom lokalnih vlasnika, novinari su izrazili zabrinutost zbog uplitanja vlasnika medija u medijski sadržaj u političke svrhe. Također naglašavamo da novinari koje smo intervjuirale nisu iznosili svoje mišljenje o vladinom utjecaju na njihovo profesionalno djelovanje, primjerice putem medijske regulacije. ; In this article we map some of the key developments on the Czech print media market following the fall of communism in 1989. We focus on ownership changes and their impact on the conduct of professional journalism. In the 1990s foreign media companies (dominantly German and Swiss) entered the Czech media market and brought with them a profit-oriented model of journalism. Our research in the mid-2000s explored these changes and their impact on journalists' professional conduct. At the time journalists stressed commercial pressures, however, in the mid-2010s with the departure of foreign print media owners (except for one) and the emergence of local ones, journalists voiced concerns about interference in content for political purposes. We also note that the journalists we interviewed did not reflect on the influence of government on the conduct of their profession, for example, through media regulation.

Three recent events affecting human rights in sexuality and reproduction (a proposed ban on abortion in Poland, blocking support for She Decides in Croatia and halting a civil union law in Estonia) were spearheaded by organizations which appear to be the national antennae of the transnational, socially conservative network called Tradition, Family and Property (TFP). TFP refers to a set of interrelated conservative, Catholic-inspired organizations which share a common world view inspired by the TFP founder, Plinio Corrêa de Oliveira. Originating in Brazil in 1960 and eventually spreading throughout the world, TFP has long been an insurrection movement within Catholicism, with a distinct way of working by fusing social conservatism with economic hyper-liberalism and a legacy of complicity with far-right movements. Having withered away from Latin America, TFP is now an active European network with positions against sexual and reproductive rights (SRR ) among its priorities. TFP's influence on SRR takes three main routes: social mobilization; norm entrepreneur and entering decision-making spaces. TFP has found new horizons in Eastern Europe and ambitions to influence the European Union and the United Nations. The reactionary narrative of TFP espousing religious orthodoxy and sanctifying economic inequality could become attractive to some by offering religious legitimization for illiberalism and authoritarianism. ; Tri nedavna događaja koja se tiču seksualnih i reproduktivnih prava (predložena zabrana pobačaja u Poljskoj, blokiranje potpore inicijativi She Decides u Hrvatskoj i zaustavljanje zakona o civilnom partnerstvu u Estoniji) potaknule su organizacije koje se doimaju poput nacionalne antene transnacionalne, socijalno konzervativne mreže Tradicija, obitelj i vlasništvo (Tradition, Family and Property – TFP). TFP je oznaka za skup međupovezanih konzervativnih i katolicizmom nadahnutih organizacija koje dijele svjetonazor blizak osnivaču TFP-a Plinia Corrêe de Oliveira. Nastao u Brazilu 1960-ih, a zatim proširen svijetom, TFP je već dugo pobunjenički pokret unutar katolicizma, a kojeg odlikuje specifičan način djelovanja kroz spajanje socijalnog konzervativizma, ekonomskog hiperliberalizma i naslijeđe bliskosti s krajnje desnim pokretima. Oslabljen u Latinskoj Americi, TFP je sada aktivna europska mreža s dominantnim stavovima protiv seksualnih i reproduktivnih prava (SRR ). Utjecaj TFP-a na seksualna i reproduktivna prava zbiva se putem društvene mobilizacije, normativnog poduzetništva i ulaska u prostore donošenja odluka. TFP-u su se u Istočnoj Europi otvorili novi horizonti i ambicije za utjecaj na Europsku uniju i Ujedinjene narode. Reakcionarni narativ TFP-a, koji promiče pravovjernost i posvećuje ekonomske nejednakosti, mogao bi postati privlačan kao religijska legitimacija iliberalizma i autoritarizma.

Pojam države od najranijih vremena podrazumijeva postojanje određenih kategorija materijalnih vrijednosti svojstvenih svakoj zemlji kao jedan od bitnijih preduslova za njen opstanak. Problematika pravnog statusa državne imovine dugoročnog je karaktera, reflektirana prije svega kroz nagomilane neriješene historijske zatim političke probleme. Način nastanka državne imovine u Bosni i Hercegovini je specifičan po tome što je značio zadiranje u privatno vlasništvo mjerama "podržavljenja", kada su čitavi zemljišni kompleksi postajali društvena svojina. Koristeći monopol, državni aparat je čitavim setom mjera počevši od konfiskacije, sekvestracije, nacionalizacije, agrarne reforme – kolonizacije i
eksproprijacije ostavljao zemljoposjednike bez igdje ičega. Međutim vremenska distanca taj proces nije potpunno dovela do kraja obzirom da u zvaničnim zemljišnim evidencijama imamo nekretnine - zemljišta koja se i dalje vode kao privatno vlasništvo-vlasništvo vjerskih zajednica zatim fizičkih i pravnih lica. Da bi se taj proces okončao pravičnoneophodno je da se postupkom denacionalizacije i restitucije izvrši povrat gdje je to moguće odnosno pravično obeštećenje ukoliko zbog objektivnih okolnosti nije moguć drugi vid obeštećenja ranijih vlasnika.
Ključne riječi: podržavljenje, društvena svojina, državna imovina, denacionalizacija, restitucija

In this paper, we analyse two recent contributions to the Marxist critique of the political economy of art: the article "Artistic Labor and the Production of Value: An Attempt at a Marxist Interpretation" by José María Durán and the book Art and Value: Art's Economic Exceptionalism in Classical, Neoclassical and Marxist Economics by Dave Beech. While Durán emphasizes the emergence of the legal category of intellectual property rights as crucial for value production in art, Beech has reached the contrary conclusion that artistic labour does not produce value and that artistic production is therefore excepted from capitalist commodity production. In our paper, we criticize both conclusions. While agreeing with Beech that artistic labour does not produce value and is thus excepted from the ideology of commodity fetishism, we believe that through the ideology of converted forms it nevertheless becomes part of capitalist commodity production. We would argue that the sector of artistic production, through the converted form of monopoly rent, establishes a production relation with other, competitive, sectors of capitalist economy. This production relation is enabled by the ideology of aesthetic fetishism, supported by the ideology of legal fetishism through the category of intellectual property rights. Contrary to Durán, we thus conclude that intellectual property rights allow for a hidden transfer of surplus value produced by the workers in the competitive sectors of the capitalist economy. ; U tekstu analiziramo dva novija priloga marksističkoj kritici političke ekonomije umetnosti: članak "Umetnički rad i proizvodnja vrednosti: pokušaj marksističke interpretacije" Hozea Marije Durana [José María Durán] i knjigu Umetnost i vrednost: ekonomska izuzetnost umetnosti u klasičnoj, neoklasičnoj i marksističkoj ekonomici Dejva Biča [Dave Beech]. Dok Duran u svojoj analizi daje naglasak zasnivanju pravne kategorije prava na intelektualno vlasništvo kao determinanti proizvodnje vrednosti u umetničkoj proizvodnji, Bič dolazi u svojoj knjizi do suprotnog zaključka da umetnički rad ne proizvodi vrednost i da je time umetnička proizvodnja izuzeta iz kapitalističke robne proizvodnje. U našem tekstu kritikujemo oba zaključka. Sa Bičom se slažemo da umetnički rad ne proizvodi vrednost i da je time izuzet iz ideologije robnog fetišizma, ali smatramo da on putem ideologije preobraženih oblika postaje deo kapitalističke robne proizvodnje. Tvrdimo da sektor umetničke proizvodnje putem preobraženog oblika monopolske rente zasniva proizvodni odnos sa drugim, konkurentskim, sektorima kapitalističke privrede. Ovaj proizvodni odnos je omogućen ideologijom estetskog fetišizma koju podržava ideologija pravnog fetišizma putem kategorije prava na vlasništvo intelektualne svojine. Contra Duranu zaključujemo da pravo na vlasništvo intelektualne svojine omogućava skriveni prenos viška vrednosti koji su proizveli radnici konkurentskog sektora kapitalističke privrede.

This study investigates the effect of ownership structure on the financial performance of listed manufacturing firms in three Sub-Saharan Africa countries (Nigeria, Kenya and South–Africa) based on the critical mass indices of their respective bourse. Relevant data from the financial reports of sampled firms were analyzed using the co-integration test and the system-GMM for a period 2010-2019 using Return on Asset, and Tobin-Q as dependent variables while government ownership, block ownership and institutional ownership concentrations were explanatory variables. The empirical results revealed that all the explanatory variables have significant effect on the performance indicators (ROA, TOBIN Q). The result of robustness checks also revealed that both government and institutional ownership concentrations have predominately negative effect on financial performance for the respective countries while block ownership concentration is largely positive for most of the manufacturing firms. The study recommends that policy makers should create favorable policies to encourage balanced investment from all categories of investors and ensure only few owners who have the wherewithal to diversify and attract skills and competencies to improve firm performance. Government should also retain some ownership in foreign and local firms to enhance shareholders' confidence ; Ovaj rad istražuje uticaj vlasničke structure na finansijske performanse navedenih proizvodnih kompanija u tri podsaharske zemlje (Kenija, Nigerija, Južnoafrička Republika) na osnovu indeksa kritilčne mase na njihovim orgovarajućim berzama. Relevantni podaci iz finansijskih izveštaja uzrokovanih firmi su analizirani uz pomoć ko-integracionog testa i GMM sistema za period 2010-2019 korišćenjem ROA i Tobin-Q kao zavisne varijabile dok su objašnjenja varijabile bila državno vasništvo, zajedničko vlasništvo i institucionalno vlasništvo. Empirijski rezultati su otkrili da sve objašnjavajuće varijabile imaju značajnog uticaja na indikatore performansi (ROA, TOBIN Q). ...

Izvlaštenje ili eksproprijacija kao ustavna kategorija i pravo državne vlasti da ograniči ili liši prava vlasništva pojedinca pravno je regulirani institut koji ima svoj evolucijski put od sporadično i dobrovoljno plaćene naknade preko ustavom zaštićenog prava na vlasništvo ravnopravnih građana, jednakosti stranaka u postupku i garancija obeštećenja. Ovaj dinamični pravni institut je u stalnoj evoluciji i do danas nije dovršen. Ključna pitanja evolucije izvlaštenja su preciznija i restriktivnija definicija javnog interesa, jednakost strana u postupku, zakonski propisani postupak za oduzimanje imovine i puna naknada njezine vrijednosti.
Kao postupak, izvlaštenje mora pomiriti javni s privatnim interesom kada se širi društveni cilj ne može postići na bilo koji drugi način osim zadiranjem uprave u privatnu domenu. Proučavanjem instituta izvlaštenja moguće je sagledati ne samo odnos države prema razvojnim ciljevima i vlasništvu uopće, nego i prema temeljnim građanskim pravima pojedinca.

Članak nastoji analizirati klijentelističke prakse u Hrvatskoj te utvrditi elemente (dis)kontinuiteta između tih praksi i srodnih praksi u socijalizmu. Klijentelizam definiramo kao uvjetovanu razmjenu političke potpore, utjecaja i dobara unutar mreže, s ciljem ostvarenja političke hegemonije i selektivne raspodjele materijalnih koristi. Klijentelističke mreže reproduciraju se instrumentima izvlačenja rente, koji donose veće koristi njihovoj jezgri, i legitimacijskim instrumentima, koji raspodjeljuju manje koristi širim segmentima biračkog tijela koji podupiru hegemonijsku vlast. Prvu skupinu čine upravljanje ljudskim i materijalnim resursima u javnom sektoru te instrumentalizacija javnih institucija, a drugu socijalna politika i ideologija. Zarobljavanje države u Hrvatskoj djelomično ima korijene u socijalizmu. To vrijedi za kadrovsku politiku u javnom sektoru, instrumentalizaciju javnih institucija i ideološko legitimiranje poretka. No tržište i privatno vlasništvo tada su bili ograničeni, a socijalna politika potpomognuta egalitarnom ideologijom raspodjeljivala je dio plodova gospodarskog razvoja. Pomak prema višestranačju i tržišnom gospodarstvu u kontekstu rata, državnog osamostaljenja i nefunkcionalnih institucija učvrstio je postojeće mehanizme zarobljavanja države i potaknuo oblikovanje novih.

Svjedoci smo rasprava o ulozi države u gospodarstvu i o tome gospodari li država dobro svojim vlasništvom. To je osobito važno jer se država u ulozi vlasnika pojavljuje "u ime i za račun" građana. Stoga način upravljanja i raspolaganja imovinom države predstavlja važno političko pitanje, a javnost je po prirodi stvari zainteresirana za to da se imovina koristi racionalno, transparentno i za ostvarivanje javnih, a ne privatnih i partikularnih interesa. U ovom se radu povezuju ekonomska i pravna razmišljanja o tim pitanjima, što dosad nije bio slučaj u domaćoj literaturi. Analiziraju se ekonomski, politički i pravni razlozi aktualnog stanja. Analiza ekonomskih pokazatelja poslovanja državnih poduzeća i pravnog okvira njihovog upravljanja služi kao polazište za preporuke kako unaprijediti poslovanje državnih poduzeća kroz promjene u sustavu korporativnog upravljanja. Glavni alati promjene su profesionalizacija, depolitizacija i privatizacija državnih poduzeća. Rad sadrži preporuke za implementaciju novih institucionalnih rješenja. ; We have been witnessing discussions about the role of state in the economy and whether state-owned property is being managed well. This is of particular importance because the state plays the role of owner on behalf of its citizens. Therefore, the way state-owned assets are managed and used represents an important political issue, and it is in the public's interest for such assets to be used in a rational and transparent manner in order to achieve public interests, and not private or particular interests. This paper combines economic and legal perspectives on the matter, which has not yet been done in the Croatian literature. The economic, political and legal reasons for the current status are analyzed. Analysis of the economic performance indicators of state-owned companies and the legal corporate governance framework serves as a starting point for recommendations on how to improve the performance of state-owned companies through changes in the corporate governance system. The main tools in implementing changes are professionalization, depoliticization and privatization of state-owned companies. The paper provides recommendations for implementing new institutional solutions.

U radu se razmatra Lockeovo poimanje prirodnoga stanja kao prve sekvence njegove kontraktualističke naracije te razlozi za napuštanje toga prirodnoga stanja i dragovoljni ulazak pojedinaca u političku zajednicu. Pojedinci na temelju izričitog pristanka, odnosno društvenog ugovora, postaju članovima političke zajednice. Motiv za stvaranje političke zajednice je očuvanje vlasništva koje je u Lockeovoj filozofiji politike, suprotno teoretičarima njegova doba kao što su Grotius, Hobbes i Pufendorf, pojmljeno kao pretpolitička kategorija. Locke vlasništvo poima na dvostruki način: u širem smislu riječi ono podrazumijeva život, slobodu i imetak pojedinca, a u užem smislu riječi vlasništvo označava samo imetak. Političkoj zajednici kao ustanovljenoj državi namijenjena je samo instrumentalna uloga koja se sastoji od toga da kao nepristrani sudac razrješava sporove, osigura očuvanje imovine te da među pojedincima sprečava moguće nasilje i prevare koje nastaju zbog velikih razlika u vlasniš¬tvu. Država sprečava osobno provođenje prirodnog zakona jer se time politička zajednica i njezini građani štite od pristranosti posrnulih pojedinaca. Autor u članku nastoji ponuditi kritičko-analitičku rekonstrukciju Lockeove argumentacije prirodnog stanja i kontraktualističkog opravdanja same konstitucije i načina djelovanja političke zajednice. ; This paper discusses Locke's conception of the natural state as the first sequence in his contractualism narration, and the reasons for the abandonment of natural state and voluntary entry of individuals into political community. Individuals under the explicit consent apropos social contract become the members of political community. The motive for the creation of political community as the preservation of property was conceived as a pre-political category in Locke's philosophy of politics, contrary to the theorists of his time such as Grotius, Hobbes, and Pufendorf. Locke thinks of the ownership in two ways: in the wider sense of the word, it means life, liberty and property of the individual, but in the strict sense it means to posses property. Political community, established as state, is intended to have an instrumental role which consists of having an impartial judge settling disputes, ensuring the preservation of property, and preventing possible violence and deception among individuals, arising from large difference in the property possession. The state prevents the personal implementation of natural law because it is the way in which the state can protect political community and its citizens from biased troubled individuals. The author seeks to offer the critical and analytical reconstruction of Locke's argument of natural state and the contractualist justification for the constitution and modus operandi of the political community.

Nakon osnivanja Europske ekonomske zajednice prepreka slobodnu kretanju roba i usluga te poštena tržišnog natjecanja bila je nacionalno pravo
intelektualnoga vlasništva, utemeljena na načelu teritorijalnosti. Kako bi se
uklonili problemi postojanja istih ili sličnih žigova u državama članicama
koji postoje neovisni jedan o drugome, kao i podjele unutarnjega tržišta,
Europska komisija devedesetih godina 20. stoljeća donosi prijedloge usklađivanja prava žiga odnosno intelektualnoga vlasništva na razini Europske
zajednice. Uspostavom jedinstvena unutarnjeg tržišta Ugovorom iz Maastrichta uspostavlja se žig Zajednice kao supranacionalno pravo Uredbom
Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. godine o žigu Zajednice. Stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona 2009. godine, kojim se pojam Zajednica zamjenjuje riječju Unija i koji preimenovanoj Europskoj uniji daje
punu pravnu osobnost, radi usklađivanja na unutarnjemu tržištu dolazi do
nove reforme prava žiga EU-a. Nova reforma prava žiga EU-a završena je
nakon donošenja niza direktiva i uredbi, stupanjem na snagu Uredbe (EU)
2017/1001 Europskoga parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. godine o žigu
Europske unije, kao temeljnoga pravnog akta prava žiga EU-a.
Ključne riječi: Europska unija; intelektualno vlasništvo; žig Europske
unije; Uredba (EU) 2017/1001; novi sustav zaštite žiga EU-a